Bilingvizam ili dvojezičnost, iako se smatra neobičnim i teško se postiže u mnogim zapadnim kulturama, je zapravo normalna pojava u svijetu. Oko polovice svjetske populacije je nativno bilingvično. Dvojezičnost (bilingvizam) definira se kao sposobnost pojedinca, grupe ili naroda da se služi sa dva jezika bez vidljive veće sklonosti za jedan od njih.
Da bismo uopće govorili o bilingvizmu (dvojezičnost), trebamo naša razmišljanja pokrenuti prema monolingvizmu (jednojezičnost) i jeziku. Jezik je sustav simbola pomoću kojeg pojedinac opisuje kako vanjski, realni svijet koji ga okružuje, tako i svoj unutarnji svijet, ali i njihov međusobni odnos. Važnost jezika proizlazi iz same činjenice da ga pojedinac uči i koristi u zajednici s drugim ljudima, te da je on najvažniji instrument za formiranje pojmova.
Također, treba razlikovati usvajanje drugog jezika i učenje stranog jezika. Drugi jezik djeca usvajaju zato što ih na to potiču situacije i prilike u kojima žive, a u mnogim je slučajevima mogućnost komunikacije s pojedincima koji su im bliski vezana uz uporabu drugog jezika, dok je u slučaju stranog jezika učenje uglavnom neprirodno, svedeno na nekoliko sati organizirane tjedne nastave.
Ne tako davno neuroznanstvenici su vjerovali da geni s kojima smo rođeni determiniraju strukturu našeg mozga. Držali su da ta fiksna struktura determinira način na koji se razvijamo i reagiramo na ono što nas okružuje. Ali suvremena istraživanja o mozgu, potaknuta novim tehnologijama, opovrgavaju ovo stajalište. Kad se dijete rodi, mozak producira trilijune neurona i sinapsi više nego ćemo ih trebati. Pozitivna interakcija s odraslima stimulira intenzivno dječji mozak, uzrokujući da sinapse rastu i da postojeće veze jačaju. Sinapse u dječjem mozgu koje se koriste tendiraju k tome da postanu trajno utvrđene. Ako dijete prima slabu stimulaciju postojeće sinapse neće se razvijati, već će postepeno nestati. Tako su prvi mjeseci i godine života važniji nego što su to znanstvenici ranije mislili.
Znanstvenici znaju da se jezik najlakše stječe tijekom prve dekade života. Djeca ispod 6 mjeseci odgovaraju s jednakim interesom na zvukove svih jezika (djeca - „stanovnici svijeta“ - jer do 6 mjeseci mogu naučiti govoriti sve jezike svijeta), ali uskoro razvijaju posebnu osjetljivost prema zvukovima jezika koji najčešće čuju. U mozgu jačaju „krugovi“ za zvukove tipične za materinjski jezik, a slabe za ostale. Stalno izlaganje beba riječima jasno pomaže mozgu izgraditi neuralne krugove koji im olakšavaju kasnije učenje sve novih i novih riječi. Zato je i učenje drugog jezika olakšano ako se događa u prvoj dekadi života. Naravno, savladavanje drugog jezika moguće je i poslije, ali kritični period za lakše učenje je prošao.
USVAJANJE JEZIKA
Općenito govoreći, proces usvajanja jezika je jedan od najsloženijih kognitivnih zadataka osobe koji se očekuje da obavlja u svom životu, i jedan od najosnovnijih. Jezik ima sposobnost izražavanja neograničenog broja ideja, i dijete mora naučiti kako da brzo odluči kako riječi odabrati i organizirati. Dijete mora organizirati svaki komad informacije koje dobiva o svom jeziku tako da mu može kasnije pristupiti. Očito, formiranje ovog jezičnog modela ima nevjerojatnu količinu kognitivnog napora, a ipak, osim u ekstremnim okolnostima, svaka osoba će naučiti barem jedan jezik u svom životu. Normalni razgovor je više nego dovoljan kako bi se djetetu omogućili modeli potrebni za ispravno zaključivanje o pravilima jezika. Učenje jezika je dosta teško. Usvajati dva jezika i biti u mogućnosti ih razlikovati i prebacivati se između njih još je impresivnije.
FAZE U USVAJANJU JEZIKA
Kako dijete uči svoj prvi jezik, bez obzira koji je suđen da bude, on prolazi kroz univerzalne faze stjecanja jezika. Tijekom prve godine života, ljudska bića napreduju kroz faze produkcije jezika. Poznato je da djeca proizvode i zvukove sama od sebe; najočitiji komunikacijski aspekt plakanje - bilo namjerno ili ne – funkcionira sasvim dobro.
- Gukanje je dječji oralni izraz koji istražuje produkciju samoglasničkih glasova. Gukanje dojenčadi širom svijeta, uključujući i gluhu dojenčad, ne razlikuje se kako među djecom tako ni među jezicima.
- U fazi brbljanja djeca su sklona proizvoditi uglavnom one distinktivne foneme – i samoglasnike i suglasnike – koji su karakteristični za djetetov vlastiti jezik. Tako, premda je gukanje djece širom svijeta u biti jednako, dječje je brbljanje mnogo diferenciranije.
- Dijete također počinje vježbati intonaciju, prvo dodavanjem pauze u svom brbljanju. Stadij brbljanja je zadnja faza stvaranja besmislenih zvukova, i posljednji korak prije nego što djeca usvoje svoje prve riječi.
- Konačno, dijete izgovara svoju prvu riječ – te ubrzo zatim još jednu ili dvije, a vrlo brzo i još koju. Dijete koristi ove izraze od jedne riječi – koje se nazivaju holofraze – da bi komuniciralo namjere, želje ili zahtjeve. Obično su riječi imenice koje opisuju poznate predmete koje dijete opaža (npr. auto, knjiga, lopta, beba, nos) ili želi (npr. mama, tata, sok, keks).
- Do dobi od 18 mjeseci djeca tipično imaju vokabular od 3 do 100 riječi.
- Postupno, u dobi između 1.5 i 2.5 godine djeca počinju kombinirati pojedinačne riječi i stvaraju izraze od dvije riječi. Tako počinje razumijevanje sintakse. Ove rane sintaktičke komunikacije izgledaju više kao telegrami. Stoga lingvisti o ovim ranim izrazima s rudimentarnom sintaksom govore kao o telegrafskom govoru.
- Rječnik raste brzo, utrostručujući se od oko 300 riječi u dobi od 2 godine do oko 1000 riječi u dobi od oko 3 godine.
- Gotovo nevjerojatno, u dobi od 4 godine djeca usvajaju temelje sintakse i jezične strukture odraslih.
- Do 5. godine, većina djece je u stanju i razumjeti i producirati vrlo složene i neuobičajene rečenične strukture, a do 10. godine dječji je rječnik u biti jednak onome u odraslih.
NEDOSTACI BILINGVIZMA
Djeca koja uče više od jednog jezika imaju manji vokabular i u svakom od njihovih jezika u odnosu na monolingvalnu djecu slične dobi, iako je to ne iznenađuje. Bilingvalna beba raste izložena dvama jezika, dakle, dva puta većoj količini gramatike, i dva puta većoj količini vokabulara od monolingvalnog djeteta. Takvo dijete mora koristiti svoje prve riječi na dva jezika, i učiti po dva imena za sve. Dakle, za dijete se može očekivati da ima vokabular u svakom jeziku od oko polovice veličine kao onaj koji ima monolingvalno dijete, ali to nije nužno slučaj. U stvari, dijete može imati vokabular dvije trećine do tri četvrtine veličine onoga u monolingvalnog djeteta, što zapravo daje veći ukupni vokabular. Također, može djelovati kao da bilingvalna djeca ne mogu ispravno formirati sintaktičku strukturu za svaki od jezika, što se čini više zabrinjavajuće nego što nužno opravdava. Kada se shvati činjenica da je teško shvatiti i učiti jednu gramatiku, bilingvalno dijete to mora činiti za dvije sintakse – uz nužnost iznalaženja načina odvajanja dva jezika u svojim mentalnim reprezentacijama, stoga ne iznenađuje što bilingvalno dijete ponekad koristi jedan jezik u strukturi s riječima drugog jezika. Bilingvalna djeca, međutim, imaju nekoliko strategija u držanju dva jezika odvojenim u svom umu.
PREDNOSTI BILINGVIZMA
Poznavanje više od jednog jezika može omogućiti fleksibilnije mišljenje i više kreativnosti u misaonim procesima. Kada se od njih traži da kategoriziraju nešto pomoću određenog kriterija, bilingvisti to često i podkategoriziraju, što pokazuje da oni stalno obrađuju informacije koje dobivaju i pokušavaju ih uklopiti u svoje već postojeće strukture. Bilingvisti su skloni gledati na cijelu situaciju i istražiti svaku mogućnost prije poduzimanja radnji. Oni su svjesni da odgovor koji prvi padne na pamet nije uvijek prikladan s obzirom na kontekst te su fleksibilniji u svom pristupu. Oni imaju veće sposobnosti za reorganizaciju verbalnog materijala i fleksibilnije manipuliraju jezikom. Bilingvisti su osjetljiviji na signale osoba oko njih, što je neophodno kako bi znali koji jezik je potreban u danoj razmjeni. Dijete posvećuje punu pozornost na druge ljude i njihove akcije i reakcije kako bi shvatilo koji od dvaju jezika mora koristiti kako bi komuniciralo s drugim ljudima. Bilingvalna djeca imaju bolje analitičke sposobnosti kao i prostorno shvaćanje, neke komunikacijske prednosti (korištenje dvostruko više informacija iz literature oba jezika), sposobniji su održati pozornost na kompleksnom setu brzo izmjenjujućih zadataka (jednaki su procesi kao kod korištenja dva jezika), imaju veći multikulturalni senzibilitet, veću toleranciju i socijalnu ravnotežu, razvijeno samopoštovanje i bolje interpersonalne sposobnosti. Bilingvisti također imaju bolju i potpuniju meta jezičnu svjesnost, što dovodi do dubljeg razumijevanja jezika. To može rezultirati kraćim vremenom za učenje drugih jezika u budućnosti. Oni su u mogućnosti prebacivati između zadataka brže nego oni koji znaju samo jedan jezik, čak i mogu imati poboljšanu sposobnost rješavanja više zadataka.
Očito, stari stereotipi o bilingvizmu su zablude, i u biti, znati više od jednog jezika je zapravo vrlo koristno za mnoge aspekte kognitivnog razvoja.
Autorica :
INES ČATLAK, mag.psych.
Gomljanik 41
22000 Šibenik
022 351 171
098 639 741 (ravnateljica Vrtića)
info@vrtic-sunce.hr
https://www.vrtic-sunce.hr
