Televizija dominira životom djece kako u urbanim tako i seoskim sredinama, pa nije čudo što je postala snažan faktor socijalizacije. Iako su mediji tek na trećem mjestu kao izvori učenja nasilja, iza obitelji i društvenog okruženja, njihov utjecaj na formiranje stavova kod djece nije nimalo beznačajan.
U predškolskom periodu upravo po principu imitacije i identifikacije, djeca reagiraju na način na koji ih se potiče. Zahvaljujući medijima nasilje je često predstavljeno kao efikasan i jedino prihvatljiv način za rješavanje problema a posebno u crtićima. Nasiljem se koriste “dobri” i “loši” junaci. „Dobri junaci” bivaju nagrađeni za svoje nasilje, dok „loši” junaci često odgovaraju za svoje nasilje. Takvi sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresiju, pasivnost kako intelektualnu tako i fizičku, psihičku, socijalnu i duhovnu, koja će se reflektirati u okvirima emocionalne krize i dovesti do rušenja etičkih principa. Nadalje, mogu negativno utjecati na razvoj mašte i kritičkog razmišljanja.
Agresija se definira kao fizičko ili verbalno ponašanje koje se očituje u neprijateljstvu prema osobama ili predmetima i namjeri da im se nanese šteta. Osim što uče agresivno ponašanje djeca kroz crtiće mogu učiti i prosocijalno ponašanje. Prosocijalno ponašanje je sveobuhvatni naziv za različite oblike socijalnog ponašanja kojima je u osnovi dobroćinstvo, pomaganje drugima u zadovoljenju njihovih potreba ili otklanjanju teškoća, uključuje blagonaklonost i susretljivost, materijalno pomaganje i moralnu podršku, empatiju i altruizam. Istraživanja utjecaja medija na djecu pokazuju da crtani filmovi prosocijalnog sadržaja koji hrabre na pomaganje i suradnju mogu povećati frekvenciju altruističkih i poželjnih ponašanja (na svim dobnim razinama). Ono na što često nailazimo u crtićima su i spolni stereotipi. Stereotip je ustaljeni sklop pojednostavljenih i pretjerano uopćenih psihičkih osobina koje se pridaju cijeloj skupini ljudi. Stereotip je relativno trajna kognitivna shema o zajedničkim, češće negativnim nego pozitivnim znaćajkama cijele grupe, nacije, rase. Ispitivanja su pokazala da su muški likovi bili brojčano nadmoćniji od ženskih likova u crtićima prikazivanima subotom ujutro. Još važnije nego njihov broj je činjenica da su muški likovi portretirani u većoj raznolikosti uloga i zanimanja. Ženski likovi su prikazani kao kućanice, prijateljice, bake, tete, dadilje, učiteljice, tajnice, pjevačice, filmske zvijezde, konobarice i vještice.
PRIMJER – ANALIZA SADRŽAJA CRTANOG FILMA „SHREK“
Analiza sadržaja je metoda za objektivnu i sustavnu kvantitativnu analizu verbalnih i neverbalnih sadržaja. To je istraživačka tehnika kojom se na objektivan i sustavan način kvantitativno opisuje sadržaj nekog aspekta komunikacije. Ovom analizom sadržaja se utvrdila učestalost pojavljivanja nekih oblika ponašanja: agresivno ponašanje, prosocijalno ponašanje, govor i stereotipi.
Analiziran je sadržaj dugometražnog crtanog filma SHREK. Shrek je zeleno čudoviste koje je sjajno oživilo jedan potpuno novi pravac u snimanju filmova i osvojilo čitav svijet. Shrek kreće u smjeli pothvat za spašavanje lijepe princeze Fione uz pomoć simpatičnog ali brbljavog magarca, kako bi opet mogao biti gospodar svoje močvare okupirane od likova iz crtanih filmova, koje je protjerao prepredeni i zli gospodar Farquaad.
Crtani film Shrek odabran je iz više razloga:
1. najzaslužniji je za popularizaciju animacije, jer je zbog njegovog uspjeha krenula lavina sličnih naslova;
2. ukinuo je monopol Disneyevih crtića;
3. mogu ga gledati sve generacije;
4. ismijavanje situacija iz stvarnog života i ostalo.
Analiziran je kompletni sadržaj animiranog filma u trajanju od 86 minuta. U najvećoj mjeri javlja se agresivno ponašanje, i to prvenstveno verbalna i fizička agresija, dok je oružje zastupljeno u nešto manjoj mjeri. Treba naglasiti da u cijelom crtiću nema teške fizičke agresije u smislu da nema ubojstava ni smrti likova kao ni scena u kojima se pojavljuje krv. Jedan od glavnih prigovora upućenih velikom broju crtića kojima su djeca svakodnevno izložena je velika količina agresivnih scena i predpostavka da djeca kroz crtiće modeliranjem uče takva ponašanja te se povećava njihova tolerancija na nasilje.
Ova analiza pokazala je da je od prosocijalnog ponašanja dosta zastupljen altruizam (primjerice dijeljenje hrane) dok je empatija također zastupljena ali u nešto manjoj mjeri.
Dosta je zastupljen i humor (npr. magarac ima vrlo optimističan i vitalan životni stav koji je prožet šaljivošću i duhovitošću kako na tuđi tako i na svoj račun), posebno blagi humor koji se odnosi na bezazlene šale i dosjetke, ali je također u velikoj mjeri zastupljen i „zahodski“ humor koji se odnosi na ismijavanja djelova i funkcija djelova tijela (na primjer ismijavanje Shreka zbog ružnog tijela i smrdljivog zadaha iz usta). U dva navrata uočena je i pojava vulgarnog govora.
Ono što nije bilo u skladu sa očekivanjima je učestalost pojave spolnih stereotipa koji su u velikoj mjeri zastupljeni u većini crtića. Npr. Streicher (1974) je pronašla da su u većini crtića ženski likovi oni koji trebaju biti spašeni,te da se kod njih često javlja ljubav na prvi pogled, što je slučaj i u ovom crtiću.
Barcus (1983) je pronašao da su ženski likovi više altruistični i da češće koriste osobni šarm i slabosti i ranjivosti da postignu ciljeve dok se muški likovi prikazuju kao više nasilni ili prevrtljivi ovisno o željenom cilju, što je također dijelom prikazano u ovom crtiću. Ono što se javlja u ovom crtiću a što nije u skladu sa stereotipima iz većine drugih crtića je to što princ nije prikazan kao lijep, zgodan, hrabar, već kao nizak, ružan, bezobrazan i kukavica (šalje drugog da spasi princezu), a žena nije nježna, lijepa i slabašna već kao lik koji je u stanju braniti se sam od hrpe razbojnika u šumi.
ZAKLJUČAK:
1. AGRESIJA – veći dio nasilja koji se javlja u današnjim crtićima spada pod fantazirajuću agresiju. Činjenica što spada pod „izmišljenu“ u stvarnosti ne umanjuje utjecaj na gledatelja.
2. PROSOCIJALNO PONAŠANJE – u ovoj kategoriji ispitivači su u potrazi za sadržajem koje su slične institucijama kao što su religija i edukacija, te odnosi sa roditeljima i autoritetima. No međutim, prema školi i učiteljima se često odnosi sa nepoštovanjem, ali što je najveći problem je lakoća kojom djeca oponašaju to nepoštovanje i te stavove.
3. STEREOTIPI – u većini crtića likovi su procjenjivani prema spolu, nadmoćnosti, spolnim stereotipima, agresivnom ponašanju i profesionalnim (radnim) ulogama. Utvrđeno je da su muški likovi ne samo nadmoćniji već i pokazuju širi raspon maskulinih osobina, likovi su snažni, moćni, pametni, agresivni itd. Ženski likovi prikazani su u netradicionalnim radnim ulogama, kao doktorice i policajke. Ova predominacija muških likova u agresivnim situacijama vodi ka stereotipnom razumjevanju uloge spolova.
4. GOVOR – u današnjim crtićima uključuje verbalnu zlouporabu i što mnogi roditelji zovu „prljava usta“ ili blage psovke.
Mediji danas mogu proizvesti emocionalnu nesigurnost. Svi mediji bi trebali zajedno sa stručnjacima podizati javnu svijest, poticati intrevencije i aktivnosti u oblasti promocije i zaštite psihičkog zdravlja, edukacija i tretmana kroz igru, uključivši roditelje i starije članove obitelji u aktivnosti sa djecom.
Autorica :
INES ČATLAK, mag.psych.
Gomljanik 41
22000 Šibenik
022 351 171
098 639 741 (ravnateljica Vrtića)
info@vrtic-sunce.hr
https://www.vrtic-sunce.hr
