Povijest igre povijest je cijelog čovječanstva, a gotovo je nezaobilazna komponenta odrastanja čovjeka. Dijete od rođenja istražuje svijet, kroz igru uči o sebi, drugima i okolini. Igra je djetetu instinktivna, poznata te bitan dio formiranja osobnosti i odrastanja. Sjetimo se razdoblja kada smo samo bili djeca i koje su nas aktivnosti radovale- slobodna igra s prijateljima, koje igre??
Vremena su se ponešto promijenila u strukturi igre i slobodnom vremenu no predškolsko dijete i dalje većinu vremena provodi igrajući se. Djeca kroz igru komuniciraju. U igri najlakše iskazuju svoje misli, osjećaje i potrebe. Igra potiče razvoj njihove mašte, kreativnosti i pobuđuje znatiželju te omogućuje djetetu razvoj, učenje eksperimentiranje.. Dijete razvija svoje motoričke, emocionalne, kognitivne, socijalne i govorničke vještine.
Igra je od izrazitog značenja za djecu jer kroz nju djeca (prema Cohen, 2011):
Brojne su teorije i klasifikacije igre, a jedna od podjela je na spoznajnu i društvenu:
U spoznajnoj razini igra je prema klasifikaciji Unicefa i drugih autora podijeljena na:
Dijete je prirodno znatiželjno. Ta znatiželja potiče dijete da istražuje kroz igru. U tijeku istraživanja dijete dolazi do novih spoznaja te na taj način uči, razvija ljubav prema učenju i istraživanju. Djeca vole ponavljati aktivnosti koje su im zanimljive. Ponavljanjem istih radnji dijete usavršava određene vještine. Kada dijete postaje uspješno u određenoj aktivnosti razvija samopouzdanje. Razvojem samopouzdanja dijete se ohrabruje za nove pokušaje. Stoga, kako bi potaknuli aktivnost djece, igre koje im nudimo moraju biti zabavne i izazovne. Potrebno je promišljati o mogućnostima djece te pred njih postaviti zadatke koji neće za njih biti niti preteški niti prelagani. Prelagani zadaci ne pobuđuju dječji interes jer im takvi zadaci ne predstavljaju izazov dok preteški zadaci ne predstavljaju užitak jer djeca ne postižu uspjeh u istima.
Kada djeci nudite razne aktivnosti, neka one budu i dalje u okvirima igre. Najprije krenite od dječjih interesa i potreba koje vam ono samo pokazuje. Budite oprezni jer shvaćanje odraslih o igri nije isto kao dječje. Pa tako, iako mi mislimo da se igramo, djeci određena aktivnost postaje obaveza. Igra treba biti spontana i fleksibilna. Ona treba poticati djecu da se kroz nju slobodno izraze. Sam proces igre za dijete je puno značajniji od njezina krajnjeg cilja. Primjerice, kada dijete crta i zasiti se istoga, u redu je da s tom aktivnosti i igrom završite. Ukoliko dijete prisiljavamo da dovrši crtež, igra gubi smisao, užitak i zabavu te ona postaje obaveza. Isto tako, naš cilj u crtanju nije bio krajnji proizvod već poticati razvoj motorike i likovnog izražavanja djeteta. Sasvim je u redu da dijete odgodi aktivnost te s istom započne onda kada i samo na nju bude spremno. Spontana igra slobodan je i neophodan dio zdravog odrastanja... Evo nekoliko prijedloga igranja s djecom:
Neke web stranice s idejama za igre s djecom:
Klokanica.hr
Roditelji.hr
Cuvarkuca.hr
Najvažnije od svega družite se jer igra i druženje stvaraju duboke emocionalne veze između djece i roditelja.
„Djeca ne trebaju još više stvari. Najbolja igračka koje dijete može imati je roditelj koji sjedne s njim i igra se.“ (Bruce Perry)
(Gjurković, 2018, str. 17)
*Cohen, L.J. (2011): Razigrano roditeljstvo. Zagreb: Mozaik knjiga.
*Gjurković, T. (2018): Terapija igrom. Split: Harfa.
*Stamm, J. (2019): Kako ojačati dječji mozak. Zagreb: Naklada Kosinj
Gomljanik 41
22000 Šibenik
022 351 171
098 639 741 (ravnateljica Vrtića)
info@vrtic-sunce.hr
https://www.vrtic-sunce.hr
