Razvoj komunikacije, jezika i govora počinje već od djetetovog rođenja. Čak i tijekom intrauterinog razdoblja dijete sluša zvukove iz okoline i uči razlikovati majčin glas od drugih zvukova.
Prva komunikacija djeteta s okolinom počinje plačem kojim dijete poručuje je li gladno, žedno ili uznemireno. Potom se javlja faza gukanja koje je povezano s osjećajem ugode. U ovoj fazi dijete govornim organima stvara mnoštvo glasova. Budući da dijete uglavnom leži na leđima, stražnji dio jezika spontano pada prema stražnjem dijelu usne šupljine i mekom nepcu pa zvukove koje dijete proizvodi često percipiramo kao glasove K i G. Faza gukanja počinje u drugom mjesecu djetetova života i traje do šestog mjeseca. Važno je da roditelji odgovaraju na djetetovo glasanje, oponašaju ga i pričaju s djetetom jer će time potaknuti da se dijete još više glasa. Gukati s djetetom treba naizmjenično, zastati pa slušati ga dok ono guče. Takva komunikacija s djetetom utječe na razvoj komunikacije i govora, ali i na socioemocionalni razvoj.
Oko šestog mjeseca počinje faza kanoničkog brbljanja, kada dijete sve više oponaša glasove iz svoje okoline, tj. glasove materinskog jezika, dok ostali glasovi nestaju. Tijekom ovog razdoblja javljaju se kombinacije glasova i slogova koje nalikuju riječima poput ma-ma, ta-te. Takvo glasanje roditelji će nerijetko protumačiti kao prve riječi, no ipak su to najčešće samo slučajne kombinacije slogova, a ne prave riječi. Pojavom ovakvog brbljanja stvaraju se povoljni uvjeti za daljnji razvoj djetetovog jezika i govora. Kašnjenje kanoničkog sloga jedan je od mogućih prediktora za kašnjenje jezičnog razvoja.
S 10 mjeseci dijete puno brblja, kombinira različite slogove, slaže „riječi“ u „rečenice“ koje intonacijski nalikuju pravim rečenicama na djetetovom materinskom jeziku. Okolina može imati dojam da dijete govori nekim svojim jezikom. Ovu fazu nazivamo fazom žargona koja dijete uvodi u pravi govor.
Između devetog i petnaestog mjeseca života javlja se prva riječ sa značenjem te počinje govorno razdoblje u kojem se dijete počinje aktivno služiti jezikom i govorom. Treba uzeti u obzir da svako dijete ima svoj tempo razvoja kojeg moramo dobro osluškivati i pratiti.
Što se sve računa kao prva riječ?
Dijete ne mora nužno izgovarati riječi u onom obliku u kojem ih čujemo kod odraslih ili starije djece. Prve riječi mogu biti onomatopeje (oponašanje zvukova iz prirode, glasanja životinja, brujanje automobila i sl.), početni slogovi određene riječi, pojednostavljene riječi ili prave riječi. Sve ove varijacije računaju se kao riječi ako ispunjavaju tri uvjeta: dijete ih izgovara spontano (ne ponavlja za odraslim), s razlogom i sustavno. Primjerice, ako dijete kaže „brm brm“ svaki put kada vidi automobil ili igračku autić, onda je u djetetovom aktivnom rječniku to riječ kojom označava automobil.
Između osamnaestog i dvadesetog mjeseca većina djece naglo proširuje rječnik usvajajući oko 50 novih riječi mjesečno. Time se ispunjavaju preduvjeti za početak kombiniranja riječi u rečenice. Ukoliko se rječnik ne povećava, potrebno ga je što više aktivno poticati prateći djetetove interese na način da se djetetu kroz svakodnevne aktivnosti imenuju različite stvari i situacije koje ga okružuju. Proširivanje rječnika i iskaza potičite postepeno, tako da najprije imenujete pojam jednom riječju (npr. „Lopta!“), a zatim prijeđete na složeniju formu (npr. „Vidi, plava lopta!“).
Tempo razvoja govora ovisi o genetici, djetetovom temperamentu, ali i o okolini u kojoj dijete živi te poticajima kojima je svakodnevno izloženo. U najranijoj životnoj dobi roditelji imaju najveći utjecaj na razvoj djeteta. Važno je komunicirati s djetetom od rođenja, pričati mu dok ga kupate, hranite i presvlačite. Djetetu treba sve verbalizirati, ukazati mu na ono što se događa oko njega. Na taj način dijete će najbolje doživjeti i upoznati svijet oko sebe. Komunikacija je nužna i za stvaranje bliskosti i osjećaja sigurnosti djeteta u svojoj okolini. Dijete treba osjetiti da je uključeno u razgovore odraslih. Odgovarajte mu na njegova glasanja, čak i ako ne razumijete što je reklo. U komunikaciji s djetetom važno je slijediti njegov interes, ne nametati mu nešto ako vidite da ga to ni najmanje ne zanima. Oponašajte dijete, njegov smijeh i izraze lica.
Ako primijetite da dijete izrazito kasni u jezično-govornom razvoju, potrebno je obratiti se logopedu i psihologu.
Gomljanik 41
22000 Šibenik
022 351 171
098 639 741 (ravnateljica Vrtića)
info@vrtic-sunce.hr
https://www.vrtic-sunce.hr
