Što je logopedija?
Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s proizvodnjom govora te s razumijevanjem i proizvodnjom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije (prema definiciji Europskog udruženja logopeda - ESLA).
Gdje rade logopedi?
Preuzeto s portala Logoped.hr
Što radi logoped u dječjem vrtiću?
Logoped je nezavisan stručnjak čije se središnje aktivnosti ostvaruju na području prevencije, probira, procjene, dijagnostike, intervencije, savjetovanja i znanstvenog istraživanja poremećaja komunikacije i gutanja osoba svih životnih dobi.
Logoped je u vrtiću član stručno-razvojne službe, zajedno s pedagogom, psihologom, edukacijskim rehabilitatorom i drugim stručnim suradnicima. Cilj stručno-razvojne službe je, u suradnji s ravnateljem, odgojiteljima i roditeljima, osigurati djeci polaznicima vrtića poticajno i sigurno odgojno-obrazovno okruženje.
Logoped je u vrtiću primarno zadužen za praćenje komunikacijskog i jezično-govornog razvoja djece od jasličke do predškolske dobi. Praćenje se provodi kontinuirano tijekom pedagoške godine opservacijom u skupinama i sudjelovanjem logopeda u odgojno-obrazovnom procesu. Adekvatnim praćenjem identificiraju se djeca s teškoćama ili povećanim rizikom za nastanak određene teškoće, čime se omogućuje rano postavljanje dijagnoze i početak vježbi u vrtiću ili upućivanje na vježbe u ustanovama izvan vrtića.
Rad usmjeren na djecu svih dobi i praćenje njihovog razvoja od polaska u vrtić omogućuje prevenciju nastanka teškoća u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju. Kroz različite oblike suradnje s odgojiteljima i roditeljima, poput radionica, predavanja, stručnih aktiva, roditeljskih sastanaka, grupnih ili individualnih savjetovanja nastoji se podignuti razina znanja i kompetencija svih uključenih u odgoj i obrazovanje djece. Na taj se način djeci omogućuje poticajnija okolina za njihov komunikacijski i jezično-govorni razvoj i ostvaruju se preduvjeti da se kroz dulji period vremena smanji pojavnost jezično-govornih teškoća u vrtiću.
Ukoliko dođe do pojave odstupanja u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju, zadatak logopeda je da korištenjem vlastitih kompetencija i različitih materijala utvrdi prisutnost odstupanja i pobrine se o logopedskim vježbama za dijete s utvrđenim odstupanjem. Hoće li dijete biti upućeno na dodatnu obradu i logopedsku terapiju izvan vrtića u specijalizirane ustanove ili će se logopedske vježbe provoditi u vrtiću ovisi o individualnoj organizaciji rada svakog logopeda u vrtiću. Ta organizacija pod utjecajem je uvjeta rada logopeda, tj. ovisi o broju djece u vrtiću, broju djece s utvrđenim komunikacijskim i jezično-govornim teškoćama, prostornim uvjetima rada (broju objekata vrtića, postojanju odvojenog kabineta ili prostora za vježbe), materijalnim uvjetima rada (postojanju instrumenata za procjenu i terapiju) itd. Logopedski tretman djece predškolske dobi nezamisliv je bez suradnje s roditeljima te nastavka rada s djetetom u obiteljskom domu. Zbog toga je važno upoznati roditelje s vrstom i stupnjem teškoće te ih poučavati konkretnim oblicima rada kako bi što realnije prihvatili teškoću svojega djeteta.
Područja kojima se bave logopedi podrazumijevaju: